Ako ste zadnji tjedan kolovoza proveli u Kampu Veli Jože kod Savudrije, imali ste priliku čuti Čajkovskog na putu do restorana. I Danzón kod umivaonika. Četrdesetak članova orkestra SO DO – El Sistema Hrvatska boravilo je ondje od 24. do 30. kolovoza na četvrtom po redu ljetnom glazbenom kampu, a repertoar se do kraja tjedna toliko uvukao pod kožu da su djeca i mladi hodali kampom pjevušeći svoje dionice napamet. Svatko svoju. Na putu na ručak, na putu s plaže, dok peru zube.
Radilo se po pet sati dnevno. Jutro je bilo rezervirano za sekcijske probe, gdje sa svakom skupinom instrumenata radi vlastiti mentor, poslijepodne za orkestralne, kad se sve to pokušava složiti u jedan zvuk. Između proba ostajalo je vrijeme za more, igralište i onaj dio kampa koji se ne piše u raspored: hlad, razgovor, druženje po terasama, pa čak i vježbanje negdje ispod bora jer se glazba toliko uvukla u uho.
Večeri su bile svoja priča. Uz glazbu i pjesmu, uz igre poput "Tajnog prijatelja", "Sačuvaj svoj balon" i Mafije, uz piknik pod zvijezdama i večernju šetnju do svjetionika Savudrija, prvog na svijetu koji se rasvjetljavao plinom iz kamenog ugljena i najstarijeg aktivnog svjetionika na Jadranu. Bilo je i radionice heklanja, i jednog jutarnjeg buđenja u 7:50 uz marching band koji je probudio svaku bubu u šumi.
Kad je usred tjedna udarila jaka kiša, orkestar ju je jednostavno nadjačao Danzónom i njegovim plesnim ritmovima. A jednog poslijepodneva orkestar je odlučio iznenaditi dirigenta Damira Smerdela pa su svi izmijenili instrumente. Udaraljkaš je postao violinist, hornist je svirao piccolo, flautist se našao za rogom. Naš maestro morao je uštimati orkestar posložen naopako. Snašao se, uz opći smijeh i uz tehniku soundpaintinga čak smo i nešto izveli.
Kroz cijeli tjedan tekao je i program prevencije neprihvatljivog ponašanja, dijelom kroz radionice i razgovore, dijelom kroz anketu. U petak su volonteri, sudionici i članovi orkestra dobili diplome o sudjelovanju.
Koncert
U subotu u 21 sat restoran kampa bio je pun. Uz volontere, mentore i članove SO DO tima, koncert su došli poslušati i gosti kampa, ljudi koji su u Savudriju došli na odmor i tjedan dana slušali probe kroz borove.
Večer je otvorio valcer Na lijepom plavom Dunavu, a zatim su Fandango i Alborada odveli publiku na jug. Slijedio je Slavenski marš koji nikoga nije ostavio ravnodušnim. Dobio je najveći plijesak, a djeca koja su sjedila u prvim redovima zbog velike dinamike poklapali su uši, i onda otklapali i pokazivali drugima da nije tako strašno i da je dobro. Gudači su sami odsvirali Seviljskog brijača i Novo četvorno, a onda su puhači, violončela i kontrabasi raznježili dvoranu Sinatrinim New Yorkom i My Wayem. Za kraj su išli Pink Panther, James Bond Medley i Danzón, poslije kojeg više nitko nije sjedio.
Poruke gostiju kampa stizale su na Instagram i Facebook i sljedećih dana. Oduševljenje, čestitke, pitanja hoće li orkestar doći i dogodine.
Što su rekli članovi orkestra
Ono što je uslijedilo poslije povratka u Zagreb možda govori više od bilo kakvog izvještaja. U grupnom razgovoru članovi orkestra počeli su jedan za drugim pisati o proteklom tjednu.
Jako sam sretna što sam imala priliku doći i iznimno mi je zadovoljstvo bilo upoznati svakog od vas, družiti se i svirati s vama. Svi ste me oduševili vašom dobrodošlicom i toplinom.
- Olga, violina
Puno vam fala na ovih lijepo provedenih tjedan dana. Jako sam uživao i super je ekipa, čak se mogu usuditi reći da ste moja druga obitelj.
- Miran, violina
Za neke je Savudrija bila i oproštaj. Nekoliko članova orkestra na jesen odlazi na studij van Zagreba i van Hrvatske.
Za one koji ne znaju, ni mene nema od jeseni jer idem u Pulu. Hvala vam svima što ste tako dragi i veseli i što prihvaćate svakog novog tko dođe. Svakoj probi i koncertu veselila sam se ko malo dijete bombonima. Puno sam naučila od svih vas i pomogli ste mi otkriti neki novi dio sebe.
- Lana, klavir i udaraljke
Marin, trubač koji u orkestru svira deset godina, dakle pola svog života, napisao je najduže pismo. U njemu je objasnio i zašto je SO DO za mladog glazbenika drukčije iskustvo od glazbene škole.
U glazbenim školama sviramo samo s instrumentima sličnim našima, a SO DO nas upoznaje sa zvukom svakog instrumenta. Razvijamo veći glazbeni vokabular jer, time što djelujemo kao simfonijski orkestar, automatski dobivamo veći i raznolikiji repertoar. Odrastao sam s vama, utjecali ste na mene više no što možete zamisliti.
- Marin, truba
Iza tjedna ovakvog rasporeda stoje ljudi koje se u izvještajima rijetko spominje. Sekcije su vodili mentori Ana Batinica (flauta), Tomica Rukljić (truba), Ester Klepač (violina), Ricardo Azocar (viola), Ilin Dime Dimovski (kontrabas) i Jan Falak (udaraljke), umjetnički dio koordinirali su Dorotea Corelj i Armando Luque koji su uskakali gdje god je trebalo, Ricardo Luque, ujedno i predsjednik SO DO-a koji je osim koordinacije i mentorirao fagotima i drvenim puhačima, a orkestrom je ravnao Damir Smerdel.
Hvala i cijelom timu SO DO-a koji nas je pratio na ovom putu, članicama uprave bez kojih ovaj kamp ne bi bio moguć i volonterima koji su tjedan dana brinuli o tome da sve funkcionira, od prijava i prehrane do rasporeda i večernjih programa. Kako je jedan od naših klarinetista napisao u grupi: hvala tetama organizatoricama koje nam svake godine omoguće ovih ludih i nezaboravnih tjedan dana.
Kamp ne bi bio moguć bez potpore Grada Zagreba i Zagrebačkog holdinga, koji su ga podržali u sklopu Projekta prevencije neprihvatljivog ponašanja. Hvala im što već četvrtu godinu zaredom omogućuju da djeca i mladi ljeto provedu radeći na nečemu što ih povezuje i veseli.
Sezona se nastavlja u Zagrebu, na redovitim vikend probama na Ribnjaku. Vidimo se 12.9. na upisima!
